04/06/2026
Da li se i tebi dešava da vidiš nešto i odmah pomisliš na neku osobu?
Pre neki dan završila sam jastučić u obliku zeca i prva misao mi je bila: „Ovo bi baš obradovalo nekoga ko voli da zaspi zagrljen uz nešto svoje.“
Zvuči poznato?
Nekada je to dete koje svuda nosi svoju omiljenu igračku. Nekada je prijateljica koja na kauču drži stvari koje joj izmame osmeh. A nekada si to baš ti.
Zato šijem jastučiće u obliku mace, zeca, dinosaurusa, slona, leptira, zvezde, oblaka, meseca i sunca. Prave društvo tokom odmora, putovanja, gledanja filmova i onih dana kada samo želiš da se sklupčaš i odmoriš.
Jedna mušterija mi je rekla: „Samo da znaš, mačka više putuje od mene.“ Nasmejala sam se, ali iskreno, razumem je.
Stanu pored kreveta, na kauč, u dečji zagrljaj, u torbu za put. Tu su.
Dok ih šijem, često pomislim kako se ljudi koji ih biraju zapravo prepoznaju. Kao da pričamo istim jezikom. Nismo se ni upoznali, a već znam da vole male stvari koje dan učine prijatnijim.
Kada jastučić stigne u tvoj dom, imam jednu malu molbu. Zagrli ga i ispričaj mu jedan lep događaj iz svog dana. Samo jedan. Neka se napuni lepim uspomenama pre nego što odeš na spavanje.
Ako si tokom čitanja pomislio ili pomislila na nekoga, pošalji ovu objavu toj osobi. Možda će se pronaći u njoj baš kao i ti.
Hvala, volim te.